U kući vlada haos, radimo oba kupatila, tako da ličnu higijenu i ostalo obavljamo kod bake, koja živi u kući do nas. Jedne večeri, oko 11-pola 12, morala sam da piškim i kako ne bih smetala ženi u to vreme izašla sam napolje i otišla iza kuće (potpuni mrak). Kako sam piškila videla sam da je u blizini naš pas. Od te večeri me ignoriše..
Ispovest: Preko 4 godine u vezi divnoj, punoj razumijevanja, povjerenja. Najbolji drug, ljubavnik, oslonac, ma sve… Planirali da uskoro počnemo život zajedno, djecu. U maju ostanem trudna, u julu dobila spontani pobačaj. Taj dan je došao kod mene u bolnicu i rekao da ćemo imati 5-oro djece, da bi mi 9 dana nakon spontanog preko telefona saopštio da se naša veza prekida. Mjesec dana od tad je prošlo, ja sam inicijator komunikacije. I nakon svega on eto nema potrebu da razgovara o svemu… Po njemu, kriva sam ja jer nijesam htjela od starta život u zajednici sa njegovima ( sa kojima ni on ne može normalno da funkcioniše). Od tog poziva se nijesmo gledali ( inače živimo na 3 sata udaljenosti) . Vjerujte, svaki dan se pitam je li moguće da nikad nijesam primijetila te znake nezrelosti… I pored toga, nijesam ljuta na njega. Samo ne razumijem, zaista, gdje je i zašto nestalo sve….